"Deboto mi je osta' baškot na kantunalu. To ti je tako ka' farabuti drže redine u rukama. Sve se čoviku dogodi u priši ili ka' je šijun. Pelegrin nosi pun bruncin galetina. Triba li ga ofenditi? Cili je vergul i daje po tufini sa šterikon u ruci..."
Priča o baškotu, tradicionalnom pekarskom proizvodu, specifičnog okusa , rukom oblikovanonog u kolut , koji može biti tvrdi i meki.
Danas proizvodi se duž jadranske obale, osobito u Primorju i primorskom zaleđu. Naziva se još i bucolaj ili kolač.
I uvijek, veže se uz život pomoraca koji je, kako kažu, kruh sa sedam kora .
U Bakar su ovo pecivo donijeli ribari iz talijanske luke Chioggie i nosili ga putovanja umjesto kruha. Na čakavskome baškot znači prstenasti dvopek, a zbog njegove namjene nazivao se i mornarskim kruhom.
U ono doba jedrenjaka kada je mogućnost kuhanja i pečenja na brodovima bila ograničena.
Prstenasti oblik omogućavao je vezanje na uže ,te se držao obješen na gredu broda gdje mu valjanje nije smetalo. Zbog svoje je suhoće mogao trajati do šest mjeseci ,pa je bio pogodan za prehranu na dugim putovanjima. Jeo se sa svim tekućinama dostupnim na brodovima (čaj, vino, voda, belo kafe).
Kvalitetu baškota ocjenjivali bi tako da bi baškot pustili s određene visine da padne i razbije se.
Baškot koji se razbio u više komada bio je bolji. Tada nije ga mogao svatko kupiti, jedino pomorci, koji su ga nosili na brodove, u vrijeme dok nije bilo moderne tehnologije, frižidera .
U pekarnici u Bakru baškoti se peku preko 100 godina, i recept se nije mnogo mijenjao. Danas se radi s uljem .Kad se radio s maslacem /putrom zvali su ga kolač.
Baškot se pravi od brašna, vode, kvasca, ulja, soli i malo šećera.Tijesto se mijesi dok se ne 'izradi' tj. dok ne bude kao svila pod prstima.
Svaki baškot nije savršenoga prstenastog oblika, jer ga proizvodi ljudska ruka, ali je zbog istog razloga prepoznatljivog, neodoljivog okusa. Nakon oblikovanja peče se 20 minuta i odmah se može jesti, a da bi se dobili tvrdi baškoti treba ih peći još 20 minuta na 200° C.
Može se jesti uza sve vrste pića, no tradicionalno je s crnim vinom.
Bakarski baškot nagrađen je zlatnom medaljom za kvalitetu 1919. u Parizu.
Pokraj mnogobrojnih priznanja struke, na zidu u pekarnici stoji i priznanje o ljubavi prema baškotu i njegovoj izradi. Poema 'Zov zaspalog vremena ili Oda bakarskom baškotu'
koju je napisao sam pekar Goran Nuždić.
A gdje sam ja u ovoj priči ?... Ja , odrasla sam započinjući dan u bakinoj kuhinji uz baškot, ćikaru i belo kafe, tipičnim primorskim doručkom. ..."I ima ,ima, fanj let već
kako ni deda,ni babe moje ... ni njihova smiha, ni njihovih beseda..."al kad zazimi ja opet vratim neka sjećanja i uživam uz belo kafe i baškot .
korišten tekst
www.tz-bakar.hr/posjetite/bakarski-baskot http://www.hrt.hr/294371/magazin/bakarski-baskot-danas-slastica-nekad-kruh-pomoraca
uvod riznica lijepih rječi Ponoćno lutanje od Markiol i Ivica Brusić-Brujo
:(Još nema komentara