Mjesto za opuštanje.
Nalazi se u ulici Carrer d'Aragó,u
samom srcu grada , predio Eixample distretto ,u neposrednoj blizini Plaça d'España .
Ovaj veliki park s puno otvorenog prostora poznat je još i pod lokalnim nazivom Parc l'Escorxador (tako je nazvan jer stoji na mjestu stare općinske klaonice: escorxador u katalonskom).
Koriste ga brojni posjetitelji i mještani za opuštanje.Godine 1979 Barcelona je počela s demontiranjem stare klaonice.
Rezultat je bio prvi veliki urbani park post-francuske Barcelone: grad je nastojao obnoviti sebe i instinktivno je znao da je potrebno poduzeti planove koji bi se bavili novim društvenim potrebama i doveli do obnove zastarjelih mjesta za nove namjene .
U ovom slučaju skupina mladih arhitekata, na čelu s Beth Galí, osmislila je park koji zauzima četiri bloka Eixamplea, koji je Ildefons Cerdà, arhitekt iza okruga Eixample, izvorno predvidio za ovaj dio Barcelone.
Prava je slagalica različitih elemenata postavljenih oko cementnog trga dizajniranog za sve vrsta događaja i aktivnosti. Uokolo su razne platforme na različitim razinama, staze,
pergole i uređene površine s borovima, hrastovima palmama koje su idealno mjesto za šetnju i uživanje u slobodnom vremenu .
Prostor je napravljen kako bi se hodalo ispod stabala,
osjećajući se kao da ste izgubljeni u prirodi i na tren zaboravite ostatak grada šećući otkrivate nove kutke. U doba naše posjete predivna plava kiša Visterija bila je u punom cvatu.
Umjetni kanal vode ide paralelno s Carrerom Tarragonom, koji daje osjećaj svježine. Na drugoj strani parka nalazi se javna knjižnica. Ulaz u park je besplatan.
Uz razne sportske sadržaje i igrališta uživati će obitelji s djecom .
Također ovdje dozvoljen je ulaz i životinjama i postoji u sklopu dio odvojen za pseći park.
Parc de Joan Miro urbana su pluća savršeno ukopljena u ovom djelu Barcelone ,gdje je teže pronaćineko mjesto za odmor i opuštanje. Nama je bilo savršeno mjesto za predah nakon razgledavanja i shoppinga u okolnim ulicama .
Posvećen je umjetniku Joan Miró a, u njem se može vidjeti jedna od njegovih najpoznatijih skulptura
Dona i Ocell, ili žena i ptica. Visoka je 22 metra ,izrađena od keramičkog mozaika,završena je 1983. godine.
Po cjelom gradu viđali smo papige, no u ovom parku bilo ih je najviše🙂 Prvi puta da sam u Europi vidjela papigu u divljini.
Radi se o zelenim papigama zvanim Monk parakeet vrsta papige opatice za koje, pretpostavlja se, da su slučajno pobjegle iz krletke ili su ih vlasnici pustili.
Jako su inteligentna vrsta, te su se brzo snašle na slobodi i razmnožile u tolikoj mjeri da ih je osim u Barceloni ima i u većim španjolskim gradovima poput Madrida,Malage, Zaragoze oko 20.000.
U Madridu živi ih oko 5000, podaci su španjolske udruge ornitologa.
Ovo je rijetka vrsta papige, donesena iz Južne Amerike. Sama savija gnijezdo, koje nalikuje gnijezdu naših vrana. Odlično su se prilagodile životu na slobodi,žive u kolonijama i prave gnijezda teška i do 50 kilograma na dalekovodima i među stablima.
Omiljeno stanište im je stablo cedra. Da bi 'kolektivno' izgradile tako veliko gnijezdo potrebno im je puno granja, pa nerijetko u potpunosti unište stabla s kojih ih 'počupaju', tako da ona ostanu bez krošnje ili se sasuše. Papige imaju jedno leglo godišnje, prilično su glasne, i umiju oponašati velik broj riječi. Svrstavši ih u red invazivnih ptičjih vrsta, španjolske vlasti su 2011. zabranile njihovu prodaju u zemlji.
Gradske vlasti ranije uništavale gnijezda, no njih to nije zbunilo, jer su se vrlo brzo preselile na drugo mjesto.
U Zaragozi su im pokušali doskočiti kontrolirajući njihovo razmnožavanje. Iglicom su proboli izležena jaja te ih ostavili u gnijezdima kako bi prevarili roditelje. No s obzirom na inteligenciju ptica, metoda se pokazala neučinkovitom.
Španjolsko društvo ornitologa i gradske vlasti još uvijek se nisu uspjele dogovoriti na koji se način 'boriti' protiv ovih ptica u gradovima. Vlasti predlažu odstrel, čemu se oštro protivi SEO, a osobito udruga koja se bori protiv zlostavljanje životinja PACMA
"Ako su papige opatice počele živjeti na slobodi u gradovima to ne znači da ih treba sve pobiti jer... Budimo realni, ne moraju one plaćati za ljudske pogreške", poručuje ta udruga.
Jest da su invazivna vrsta koja uzrokuje određene probleme, ali bilo mi je lijepo vidjeti ih .
U doba kad veliki gradovi sve više liče jedni na druge, s jednakim trgovinama, podzemnom, sličnim mješavinom ljudi odasvuda, nekako mi flora i fauna ostaje kao nešto što određenom gradu daje specifični štih .
*izvor dijelova teksta wikipedia*
:(Još nema komentara