Svaka sličnost samnom je slučajna, i nisam kuhar, ovo je moja priča o našoj djeci i ĐURI... pa evo ...
Đuro je bio nekad malo dijete i nije bio jedinac, imao je roditelje koji su ga voljeli ...
Njegovi roditelji su bili muškarac i žena, te ih je bilo lako nazivati tata i mama ...
On, Đuro, je bio razdragan momčič i trčao je, na prstićima, livadama i šumama, te ulicama, ne sam, nego u čoporu djece, razdragan ....
Kad najednom... Đuro moraš u školu ... zašto...pa da naučiš čitati i pisati... pa već znam ... pa idi učiti matematiku, svi idu pa i ti moraš ... i eto.. moraš i po zakonu isto ... i ode Đuro ...
Svjetlo je gorilo u kući, po zimi je bilo toplo, kokoš se klala nedjeljom ... bio je i dalje razdragan, morao je pisati zadaću, jer to je svrha zadaći, da se ona mora ...
I onda opet šok ... šta je opet ... gotova škola moraš dalje ... kuda ... pa u školu.. pa nije onda gotova ... pa je ona prva ... koliko ih je.. još jedna sigurno ... eee ...
Šta bi želio biti ... bogat .. Neee to, nego po zanimanju.. Šta je zanimanje ... To je kad te ne zanima što radiš, ali dobiješ plaću i možeš platiti struju ...
Meni je svejedno, ništa me ne zanima, i zanimanje .. onda budi kuhar, tamo je toplo,.. ode Đuro u kuhare, nije više bio tako jako razdragan ... i dalje je trčao ali sporije, čopor djece manji, jedva za nogomet ili ide majka s kolodvora, smjeha sve manje.. trčao je na stopalima ...
I završi se i ta škola , svi veseli..Sjedne Đuro nakon par dana i misli , je li gotovo ili ima još koja škola ... E gotovo je Đuro, aj raditi ili dalje u školu, ali nema se para.. zaposli se ...
Šta raditi.. Pa kuhaj nešto .. šta da kuham .. pa eto što i svi kuhari,imaš šporet, ima vode, ima kupusa, soli, masti, vježbaj ... jesi kuhar ili ...
Ode Đuro u još jednu školu ... a usput je cijelo vrijeme pohađao i životnu
Ima škola dovoljno .. ali nema posla
:(Još nema komentara