Daničin ajvar na moj način

Radila sam ajvar od gljiva, onaj običan nisam nikada. Odlučila ove godine napraviti Daničin ajvar, po Meminom receptu. Kako današnja tehnologija nudi velike mogućnosti, tako sam recept pregledavala preko mobilnog telefona. Najprije sam prelistala Memine slike, a onda čitam sastojke recepta. Ne, meni je to prevelika količina, napraviti ću polovicu od napisanog. Krenem čitati način pripreme i pod drugom stavkom stoji: „Paprike oprati, prerezati na polovice i očistiti od koščica..“ Ova rečenica je meni bila dovoljna da shvatim kako se paprike ne mora ispeći za ajvar i sva oduševljena još jednom pregledala slike i to je to.

Imam svoje roga paprike u vrtu, ali za ajvar  ih nisam imala dovoljno i naišla u jednom trgovačkom centru na papriku po vrlo povoljnoj cijeni od 4,50 kn po kilogramu i patliđan po istoj cijeni. Sva sretna kupim i jednoga i drugoga više od potrebne količine iz recepta. Odvojila sam 5 kg paprike koje su mi bile potrebne za ajvar, a ostatak muž još isti dan ispekao na roštilju za spremiti u zamrzivač, dok sam se ja prihvatila izrade ajvara.

Uzela sam odvojene paprike

i patliđane, oprala ih i osušila i krenula čistiti papriku. Trebalo mi je dosta vremena dok sam to obavila, pa onda narezala i njih i patliđane. Uzela mašinu za mljevenje mesa i namjestila pločicu s manjim rupicama (Memina preporuka) i počela mljeti papriku. Ulazi muž i gleda kako mi to ide i savjetuje mi da stavim pločicu s većim rupicama jer će mi bolje i brže biti gotovo. OK, kažem, promijenim pločicu i zaista, paprike i patliđane sam u kratkom roku samljela.

Da bi bila sigurna u slijedeći korak pripreme ajvara, ponovno sam „zavirila“ na recept i to ovaj puta na veći ekran. Upssss! Ajoj! Šta ću sada? Veća slova i sve lijepo napisano, a ja sve krivo uradila. Čitam još jednom, sada vrlo pažljivo, Memin recept, a ono... Šta sada?

Po originalnom receptu za Daničin ajvar, paprika se očisti, patliđani se ogule od kožice i sve se kuha u smjesi od octa, vode, šećera.... Gledam ja u taj recept i ne mogu vjerovati da sam toliko bila površna u čitanju, da sam sve krivo napravila.

Odlazim van do muža i žalim mu se da sam sve korake recepta krivo napravila i da ne znam šta sada napraviti? Ma, ništa, kaže on, sada samo nastavi onaj zadnji dio gdje se smjesa stavlja na vruće ulje i kuha na laganoj vatri 2-3 sata uz stalno mješanje.

Ne mogu odlučiti hoće li to biti dobro ili ne, a i ti komadići u smjesi su nešto veći nego što je po receptu. Nekoliko trenutaka sam stajala i razmišljala, a onda odlučila da ću ovaj ajvar napraviti po svome receptu.

Uzela sam štapni mikser, usitnila sam smjesu, ali ne do kraja, upalila pećnicu na  220 stupnjeva, ulila ulja na dublju, veću tepsiju da prekrije dno i čekala da se ulje ugrije. Tada sam svu smjesu prelila u tepsiju, smanjila temperaturu na 200 stupnjeva i tako pekla 1,5 sati. Povremeno sam lagano promiješala smjesu. Gotov ajvar stavljala u vruće staklenke, u svaku staklenku na vrh stavila maslinovog ulja, poklopce lagano premazala alkoholom ( po Meminom receptu, ali ne za ajvar), zatvorila staklenke i ostavila da se hlade.

Jedva sam dočekala da se ajvar ohladi da ga mogu isprobati. Naravno, suprug je bio glavni kušač i njemu se jako dopao. Jedina mu je primjedba bila da je mogao biti za nijansu ljući.

Ah, moj ajvar. Eto ga u podrumu, na polici stoji ponosno uz drugu zimnicu. I niti malo se ne stidi što nije rađen po originalnom Daničinom receptu. I na moj način je sasvim OK, a ajvar nije zavšio u kanti za smeće već ga konzumiramo i u njemu doista uživamo!

Zaključak ne moram niti pisati – znam da vam je vrlo jasan, kao i meni!