Obično se pitamo Što bi bilo kad bi bilo? U tom pitanju uvijek nekako tragamo za odgovorom, ali ne jednim – ponese nas razmišljanje, brojimo odgovore i u beskonačnost. A onda imamo odgovor koji nas u trenutku zadovoljava – Možda se ne bi niti dogodilo?
Meni se u ovih gotovo 10 godina na Coolinarici ponekad nametalo pitanje Što će biti AKO bude? Naravno, misleći pri tom na mogućnost postanka cool chefice. Kada sam se registirala, imala sam dojam da ću odmah postati i ja šefica. Nisam poznavala kriterije (ne znam ih niti sada) ali sam sebi nekako u glavi složila da samom prijavom postaješ šefica, hahahaha. Nije mi dugo trebalo da shvatim da tome baš i nije tako. Za sve se treba svojski potruditi, pa i za ovu prestižnu titulu. Tu spoznaju pretočila sam u članak i tu je bio kraj mojoj težnji za šefovanjem.
No, u jednom trenutku posljednjih godina, opet sam upala u tu kolotečinu misli kako bi bilo da i sama zasjednem na tron najviših? S time sam si postavljala pitanje kakav je to osjećaj? Kako ću to prihavatiti? Hoću li „skakati od sreće“, hoću li plakati, smijati se, vikati? Što sama titula donosi?
A onda je došao i taj dan – 13. listopad. Očito najbolji momenat! Mnogi ne vole brojku 13, meni ne smeta, eto, taj mi je dan donio veliku radost – postala sam COOL CHEFICA na Coolinarici. Čim sam počela čitati članak o sebi, počela sam šmrcati – znate, ono radosno šmrcanje, oči suze, niti ne vidim do kraja sve pročitati. Obrišem oči, pa još jednom pročitam! Sreća i nevjerica – je li to zaista istina? Fata šefika?
Svatko od nas radosnu vijest prihvaća na svoj način – mene veseli sve lijepo i dobro podijeliti s vama. Eto, saznanje i reakciju na izbor za cool šefa isto dijelim s vama – šta ću, najljepše mi je osjećaje pretočiti u riječi i napisati članak.
Nadam se da me razumijete!
Grli vas nova COOL CHEFICA fata!
:(Još nema komentara