Bum-tra(n)s

Subotnje jutro uoči Uskrsa  2019-te. Stvari teku, reklo bi se sasvim glatko. Kava, doručak, pomalo planiranja  dnevnih aktivnosti. Ne bi bilo ništa komplicirano, da to ja sama ne zakompliciram. Nekako oko mjesec dana ranije prihvatila sam radit tortu za jednog dječaka povodom krštenja. Tortu treba isporučiti u ponedjeljak, dan poslije Uskrsa. Tada nisam ni razmišljala, kako se datum poklapa sa  Uskrsom, pa sam sebi ove dane pretrpala izradom ukrasa za tortu, same torte, a o kolačima za nas i moje goste nisam niti prstom mrdnula.

Ma zapravo jesam, još prije početka izrade torte. Krenula radit neke sitne kolačiće, kao ostavit ću u zamrzivač, kako bih imala slobodan tjedan baviti se tortom.  Jest đavla. Kako sam koje kolače napravila, tako smo ih jeli, za uz kavu ujutro, popodne, pa navečer. Ostala mi je subota za sve  😁 . Biskvite za tortu ispekla sam dan ranije, kreme kuham u subotnje jutro, pa na hlađenje. Kćeri su se primile bojanja jaja i to rade vani. S njima komuniciram kroz otvoren prozor.

Sva sam izvan kolosijeka. Ne znam šta bih prije. Nemam plan. Proteklo je nešto vremena u pokušaju smisliti šta slatko napravit za nas. Izbor pada na jedan stari kolač iz moje teke : kolač iz tri dijela, rozenka s makom od SnezaneBG (prije par dana već sam je radila, ide brzo, pa mislim da neće bit problema završiti između ostalih poslova). Od nekog kolača ostala mi dva lista oblatne i odlučim u to spremit neki nadjev, te smotat kao roladu. E, odahnem. Plan skrojen. Sad kreće akcija. Prihvatam se prvo moga kolača iz tri dijela. Ma ima ga na coolki pod raznim imenima. Kad pročitate, sigurna sam da ćete ga prepoznati.

Dobri polumjeseci,  Polumjeseci, Momina torta je verzija sa bademima,  a razlike su u količini jaja ili tako neznatne. Naišla sam tokom svih cool godina na mnogo još recepata sličnih ovome, ni ne sjećam se više kakvih imena.

No nebitno je sad o tome pisat. Htjela sam zapravo reći kakvu sam ludoriju napravila s tim kolačem. Sama ne bih ,da mi je netko pričao, ali evo VI  meni morate vjerovat  😎 .

Pripremila sam sastojke iz recepta, neka mi je sve pri ruci. Izbrojala jaja, vagala šećer, brašno, orahe. Sve je bilo tu na dohvat ruke. Pristupam izradi. Rerna je uključen, jer uvijek ju treba zagrijati, ili gotovo uvijek, prije pečenja kolača.  Dok sam tako mutila i dodavala sastojke, misli su mi uz tortu. Kontam se, ajde noćas ću ju premazat kremom (ima dva kata), pa ohladit, pa nabacit fondan ...

Izlijevam umućenu smjesu moga kolača u pripremljenu tepsiju-prvi dio. Stavim u rernu i kupim posuđe, što sam isprljala, oprati. Tako ugledah zdjelicu sa brašnom. Prvo sam se pitala kakvo je to brašno, dok nisam shvatila  da je trebalo bit u tijestu moga kolača -prvi dio.

Nevjerojatno je kako su misli brze. Mnogo brže, nego ja mogu korakom i uopće fizički sve napravit što sam zamislila. Odem vaditi tepsiju iz rerne, već ugrijane ... masa se razrijedila, jer se maslac  u tijestu topi, ali ne odustajem od onoga šta sam naumila. Šta me briga. Kolač je za nas. Ne moram ga ni pokazat gostima 😁 .

Sadržaj tepsije istresam u zdjelu, dodam brašno i umiješam špatulom. Sve je toplo, ali trudim se radit što brže mogu. Perem tepsiju  😵  vraćam moj prvi dio od kolača iz tri dijela u tepsiju i natrag u rernu.

Dalje nisam mislila ni na tortu, niti bilo šta drugo, izvan vremenskog okvira 10 minuta  😀   . Ipekla sam prvi dio, izgleda dobro, premazujem masom od žumanaca i pečem još 15 minuta. Spremila sam i fil, ali on ide poslije na hladan kolač. Konstatirala sam da je prošlo dobro, barem gledajući tako iz vana situaciju. Kolač iz tri dijela ispao je, čini mi se najbolji dosad  😁 , ili bih ga barem mogla mirne duše odnijet mojoj tetki, koja je jednom prilikom na kolač ispečen i odnesen njoj, mjerkala i rekla da kod nje ispadne viši  😵. Nevjerojatno, ali imala je par komada istog kolača u frižideru i uspoređivale smo. Njezin kolač jest bio viši. Samo je rekla :-E Brane nešto si pogriješila.

Da me vidjela ove subote šta uradih mili Bože.

Spremila sam nadjev za ona dva lista oblatni. Malo su mi pucale dok sam ih pokušavala umotati u vlažne krpe, kako bi se rolada mogla  fino zarolati. Poslije  se pokazalo da ni to nije bilo strašno, ili nije se vidjelo 😉 .

Kupovne kore za rozen tortu bile su mi muka živa. Pvi puta za rozenku s makom imala sam neke sa 8 listova i bile su baš fine. Ove sam kupila radi 10 listova, misleći bit će mi rozenka malo viša. Međutim, iako nisu bile stare, kore su se jednim dijelom zalijepile, pa sam morala paaaažljivo, tankim oštrim nožem razdvajati. Nije mi to bilo baš do kraja uspješno, dvije su mi kore ostale u tračicama, ali sam ih nekako složila, negdje u srednji sloj, pa se nije moglo primjetiti.

Pored svega, gore nabrojanog uspjela sam spremit nešto i za ručak, sad se ne sjećam šta, ali nije ni bitno. Kolači su gotovi. Dosta je tri vrste, uvjeravam samu sebe. Poslije sam shvatila da i jest dosta. Ne znam jesmo li krenuli svi u akciju manje jedenja kolača, ili ...

Tortu za krštenje završavala sam u noći između nedjelje i ponedjeljka. Oko 3 u zoru odložila sam alate i odahnula, zadovljna učinjenim. To mi je bilo najvažnije. Prijatelji sestrine kćeri, došli su po tortu i bili oduševljeni izgledom.

Poslije su mi javili da nisu jeli bolje biskvite. Radila sam donji kat po receptu za "Jaffa tortu" od naše ANI, a gornja, manja je bila neka kombinacija mojih recepata za "Kinder tortu" i "Carsku tortu".

I taaako  akcija bum-tra(n)s završila bez posljedica 🙂 .