Dobila sam poriv da napišem nešto vezano uz ovu tešku godinu koju živimo svi skupa. Pitanje je od čega smo napravljeni, sigurno je da nisam ni od pekmeza, ali ni od kamena.
Nije nikome lako, odjednom nisam sama, nisu samo moji prijatelji i obitelj u ovoj istoj kaši, dapače, cijeli svijet je u tome. Također, ubija me u pojam ovo kukanje na sjedenje doma. Silni memeovi, šale, pošalice..cirkularne poruke... Pa komentari, pa ohrabrenja za sebe i druge. Dosta je. Dosta.
Meni nije uopće smiješno, radi se o tome da se rado ili ne, suočavamo sa svojim najmilijima, samim sobom, nema mnogo mogućnosti za bijeg, katapultirani smo u svoj život i svoje probleme, a izlaz se ne vidi. Nema načina da iz ovog izađemo neobilježeni. Nikada do sada nisam shvaćala one što govore želim sve sad i odmah, sad razumijem i mogu shvatiti. Ne mogu vjerovati, ni shvatiti, da se ljudi žale na ostanak kod kuće, u ovom trenutku, na cijelu situaciju , a pritom nisu svjesni što ustvari rade.. Baš mnogi su nesvjesno, sadašnju svoju situaciju iznijeli, time su ustvari izrekli sve što u stvari misle o svojem jedinom domu, i svojim prijateljima, supružnicima, djeci, roditeljima itd? Pa da vidimo, što ustvari mislimo o svojim domovima, mjestima gdje ne treba ništa drugo, nego biti domaćin, biti doma, gdje ste vi samo vi, bez maske i brnjice. Gdje se može jedino opustiti zaista. To je dom koji ste sređivali, svaka stvar priča vaše priče, taj isti dom, vašim slikama na društvenim mrežama, pokazuje vas i vaše živote, onako kako ste vi to sami prezentirali, tu ste za Božić i Uskrs slikali kolače i torte, sebe i djecu, sve sređeno i ušminkano, sretno i zadovoljno, idila. Čemu onda ovakvim stavovima i pristupom, sami sebi skačemo u usta? Imamo li mi, nekih problema u raju?
Probajmo proći kroz ovo, najbolje što možemo. Nađimo si posla, zanimaciju, čitanje knjiga, štrikanje, pospremanje ormara, ladice, albuma kojima se treba slike složiti, napokon. Prepišite recepte s papirića... Upišite online tečaj za neki novi jezik, (ha, ja jesam, čak 2! ), knjigovodstvo, kompjutere, vjerujem da nešto od toga želite, vježbanje tijela i duha je također zdravo i konstruktivno. ❤️ ❤️ Nemamo mnogo ili uopće izbora, stoga moramo dati sve od sebe, jer neuspjeh nije opcija. Napokon, MOLIM VAS, živite svoj život u ljubavi, zahvalnosti i oprostu. Jest, pogodila nas je pošast, potres, izolacija, izbačeni smo iz svoje kolotečine i zone ugode. Različitih vrsta reakcija ima, sve je toliko individualno. No shvatiš da se ovdje radi o duhu. Unutrašnja snaga, sve što je potrebno da preživimo. Osobno imam mnogo više toga, nego što sam izgubila. Imam krov nad glavom, nisam gladna, jela sam svaki dan, imam zdravlje. Želim dobro drugima, imamo obitelj na okupu i prijatelje uz sebe, imamo dobro srce, dijelimo što možemo.
Imamo još uvijek vjere u sebe i svoje mogućnosti, u bolje sutra za sve. Dišemo. Vjerujem da ćemo iz ovoga svi izaći duhovno veći i jači. Vremena je sve manje, ustvari mi nemamo više ni trenutka viška. To sam stvarno osvijestila.
:(Još nema komentara