Jos dva dana i ako nam strajkasi Lufthanse dozvole vracamo se u Zagreb, a prije toga i zadnji clanak o suprotnostima pojma New York, kad pomislis samo na nebodere, a ne na "pitome" prepune zelenila (ne sada) kvartove, koje vise lice na Tresnjevki, Maksimir ili Tuskanac, nego na New York ....
Evo jos dva dana i ako nam piloti Lufthanse dozvole (ako nebuju strajkali) vracamo se u Zagreb, a nekako sam jos jednom zelio pokazati kako se covjekova shvacanja na spomenutu rijec mogu izmjeniti. Naime jasno je da kad se spomenu New York, Tokio, Los Angeles, Meksiko City ili bilo koji drugi velegrad u pravom smislu te rijeci, svi odmah pomisle na nebodere izmedju kojih "gmizu" kolone ljudi, sto iz filmica ili slika vise lici na mravinjak nego na grad, a sve je to u sjeni, bez sunca, zbog visokih zgrada, koje jednostavno ne dozvoljavaju suncu da se probije na ulice takovih vekegradova, osim u podne kad je direktno iznad grada (ako je zbog geografskog polozaja moguce). No nije sve tako jer kad se recimo pogledaju slike ostalih djelova New Yorka , osim Manhatna gdje se vise od 90 posto nebodera uglavnom poslovnih zgrada, kao na primjer Staten Island, Bronx ili Brooklyn, vidljivo je da su to ustvari nama poznatije slike iz nasih europskih gradova, gdje su kucice na kat sa mnogo zelenila i vrticima ispred ili iza kuca i gdje nista ne govori da se nalazite u svjetskom velegradu.
Zato sam uslikao nekoliko slikica u Brooklynu te nekoliko slikica iz Manhatna s time da nisam bas snimio one najvece nebodere,ali se vidi da tamo bas i nema takovih kucica, kao i prije spomenutim djelovima New Yorka. Zato se covjek iz Zagreba, koji stanuje na Vrbanima vrlo lako osjeca "kao kod kuce" jer i nova lokacija stana nase kceri u glavnoj zili kucavici Broklyna, Bay Ridge Aveniji, uopce ne djeluje kao da si u velegradu, pogotovo iza proljeca, kad sve ozeleni i procjeta i kad se osjecas kao da seces ulicama Maksimira, Trnja ili novih naselja, koja imaju i mnogo vise zelenila nego stari djelovi, koji su platili "danak" novoizgradjenim kucama, trgovacki centrima i slicnim objektima.
Opet me je Coolinarika iznenadila, postavivsi vise sitih slika, a izbrisala dio teksta, pa sad pokusavam malo to ispraviti, ali ocito da nisam dovoljno jak "strucnjak" da to ispravim pa cu samo nadopisati tekst koji se je "izgubio". Dale ova slika gdje dida ide u sklou, je jasno samo varka, jer ja sam svako jutro pratio nasu premedenu unucicu Avicu u skolu i ti trenuci intime unucice i dide su neopisivi i ostaju u sjecanju za sav zivot. I danas kad smo disli do skole, rekao sam joj da je ovo zadnji dan de je vodim u skolu i da ce ona sa mamom i tatom svoju baku i didu ispratiti u nedelju na aerodrom i da se mi vracamo u Zagreb, gdje nas jasno nestrpljvo ocekuje nas unuk Kaleb. Rekao sam joj neka bude i dalje dobra djevojcica, neka dobro uci u skli, a ona me je pogledala , zagrlila dala pusu, pa se odvojila i ponovo me pogledala svojim prekrasnim plavim okicama i kao da sam i kod nje vidio malo zamagljen, suzni pogled i rekla mi je " Dida moze jos jedan zagrljaj '? Jasno da se dida raspekmezio i rasplakao, jer za ovakove se trenutke zivi i onaj tko nema unuka ili unucicu to nemoze percioirati, ali vidjeti ce kad ce imati unucice. I evo u takovom malo sjetno-tugaljivom raspolozenju vas "lutajuci" i rasplakani reporter dida Pinac vas pozdravlja i salje puno pozdrava i curama , majkama bakama i svim ostalim clanicama zenskog roda jos i puse.
:(Još nema komentara