BRITANSKA KRATKODLAKA MAČKA

Od divlje do domaće pa do čistokrvne mačke

Povijest pasminskih mačaka je relativno kratka, uzimajući u obzir da su mačke udomaćene tek prije nekih 5000 godina, a danas su mačke među najčešćim kućnim ljubimcima. Ostale životinje, kao npr. psi ili konji su već dugo bili naši pratioci, a mačka nam se pridružila tek kad smo sagradili solidnije kuće i spremišta pored njih. Ta spremišta hrane su privukla štakore, miševe i ostale glodavce – a nakon toga i mačke. Mačke se zapravo nisu pridružile da budu bliže nama – u stvarnosti su došle bliže hrani. Neželjeni glodavci su postali laka lovina mačkama, koje su postale više nego dobrodošle – i polagano pripitomljavanje je počelo.

Međutim, bez obzira na korist koju je čovjek imao od mačke, ona je nezasluženo prešla mnoga turbulentna razdoblja kroz našu zajedničku povijest. Od tretiranja kao božanstva do teških vremena proganjanja, pa čak i ubijanja radi navodnih veza sa okultnim.

Zapravo nas je, po mojem mišljenu, mačka oduvijek fascinirala svojom ljupkošću, spretnošću, samostalnošću i sposobnošću da preživi i bez nas – a da odaje dojam kao da bez nas zapravo ne može. Bez obzira na sve mačka je uvijek samo korak do divljine – i taj osjet je u svakoj od njih prisutan.

Počeci Britanske kratkodlake mačke

Povijest Britanske kratkodlake mačke je okružena legendama i pričama. Na različitim mjestima možemo naći različite informacije o tome.

Po nekima, ta je pasmina došla u Veliku Britaniju prije oko 2000 godina ljubaznošću Rimskog carstva. Rimljani, koji su držali mačke i kao ljubimce i radi kontrole glodavaca, zapravo su raširili pasminu Europom a i Britanskim otočjem. Po drugima je došla brodovima sa dalekog Istoka. Kako god bilo, stoljećima je ta mačka nastanjivala ulice i štaglje Velike Britanije. U kasnim 1800-tima ljubitelj mačaka, Harrison Wier (poznat i kao organizator prve izložbe mačaka u svijetu 1871.g. u Crystal Palace u Londonu) je potaknuo i uspio u tome da Britanska kratkodlaka mačka postane službeno priznata kao pasminska mačka. To je ujedno bila i jedina pasminska mačka na prvoj izložbi mačaka, sve ostale su izlagane kao dugodlake ili kratkodlake.

Karakteristike

Britanska kratkodlaka mačka spade u velike do srednje velike pasmine. Glava je okrugla i masivna (izraženije kod mužjaka),nos kratak i širok sa laganim uleknućem. Brada je jaka, uši male i lagano zaobljene na vrhovima, široko odmaknute. Oči su velike, okrugle, široko otvorene i razmaknute – najčešće boje bakra ili duboko narančaste – mada mogu biti i plave i zelene – što će zavisiti od boje krzna. Oči mogu biti i nejednake boje („odd eye“). Vrat je kratak, jak i dobro razvijen, a tijelo snažno, mišićavo i lagano zdepasto, širokog grudnog koša i ramena, snažnih leđa. Noge su kratke i jake, a šape okrugle i čvrste. Rep je kratak i debeo, lagano zaobljen na vrhu.

Kada govorino o krznu, svaka dlaka mora biti uniformirana u svojoj boji od korijena do vrha, osim kod prugastih (tabby) ili srebrnih varijeteta. Dlaka mora biti fine texture sa lagano oštrim osjećajem pod rukom („crisp to touch“).

Svojom okruglom glavom, velikim izražajnim očima, čvrstom građom i veoma mekim i gustim krznom, najviše podsjećaju na plišanog medvjedića. Zato ih i nazivaju "plišani medo u mačjem svijetu".

Temperament

Britanska kratkodlaka mačka je, bez sumnje, jedna od najpopularnijih kratkodlakih čistokrvnih mačaka u Europi. Njihovo ujednačeno ponašanje i mirna, prijateljska narav za mnoge ih ljude čini idealnim ljubimcima.

Vrlo je privržena i tiho će vas pratiti iz sobe u sobu dok se ne uspije smjestiti do vas. Strpljive i pouzdane, „Britanke“ se posebno dobro slažu sa djecom i ostalim ljubimcima. Umjereno su aktivne i odlično se prilagođavaju svakoj veličini domaćinstva. Također su vrlo druželjubive i privržene većem broju ljudi – članovima domaćinstva (obiteljskom krugu).

Zdravlje

Općenito, Britanska kratkodlaka mačka je vrlo zdrava i dugo živuća pasmina. Prosječni životni vijek joj je nešto iznad prosjeka čistokrvnih mačaka (16 godina). Sve se više spominju Britanske kratkodlake mačke u dobi od 18-20 godina starosti

Česta pitanja

„Jesu li sve „Britanke“ sive (plave)?“ – Ne, iako ih je još uvijek najviše u plavoj boji, i drugi varijeteti polako dolaze do izražaja i počinju plijeniti pažnju potencijalnih novih vlasnika.

„Koja je razlika između Ruske plave i Britanske plave mačke?“ – Britanska kratkodlaka mačka ima od zlatne preko naranđaste do bakrene boje očiju. Ruska plava ima zelene oči. Britanska kratkodlaka mačka ima oštriju dlaku, dok je kod Ruske plave dlaka svilenija na dodir. Britanska mačka je velika do srednja,zbijenog tijela, snažne građe i umjereno brza – dok je Ruska plava mačka nježnija, manja građom i izuzetno brza.

„Vole li Britanke ležati u krilu?“ – Ne, u pravilu ne. Dio razloga je u njihovoj naravi, ali dio leži i u činjenici da imaju jako gusto krzno i pod-dlaku tako da im je prevruće sjediti ili ležati na nama. Zato će se udobno smjestiti u našoj neposrednoj blizini i uglavnom nas neće puštati iz vida.

„Da li Britanke često mijauču?“ – Ne, u pravilu su Britanke tihe mačke, ali će se tu i tamo naći koji primjerak koji će potvrditi pravilo.

„Da li su Britanke aktivne?“ – Britanka ima karakter mačića do navršene prve, a ponekad i druge godine života - a nakon toga lagano usporavaju kroz godine. U dobi od 4 do 6 godina biti će više „sjedilački“ raspoložene.

„S obzirom da su Britanke dosta velike i samouvjerene, da li ih se može puštati van kuće?“ - Ne. Nema dovoljno velike i samouvjerene domaće mačke koja može sigurno i bez bolesti preživjeti urbanu sredinu. Sve mačke treba držati unutar kuće ili stana, sa limitiranim i kontroliranim boravljenjem na otvorenom prostoru.

Zanimljivost

Jedna od meni zanimljivih činjenica je da je autor Lewis Carroll pri pisanju Alise u zemlji čudesa lik „Cheshire cat“ zamislio i uobličio prema prugastoj Britanskoj kratkodlakoj mački. Često kod opisa pasmine kažemo da Britanska mačka ima izražaj lica (ili osmjeh) kao Cheshire cat.