Breza

Tako je Kolar opisivao brezu u svojoj pripovjetki.  

No, svoju „pripovjetku“ ja ću malo drugačije ispičati, iako je  i moja breza visoka, tanka i prava, s finom, skoro svilenom korom.

Breza (lat. Betula) je listopadno drveće iz porodice brezovki. Od 84 priznate vrste, u Hrvatskoj rastu dvije – viseća ili obična breza (Betula pendula) i kritično ugrožena cretna breza (Betula pubescens). Latinsko ime roda Betula potječe od galske riječi betu koja znači „bitumen“. Prema Piliniju Starijem (antički pisac i ugledni znanstvenik) Gali su dobivali bitumen od te biljke. Ime vrste pendula znači viseći, ukazuje na tanke grančice koje tužno vise.

 Bijela ili obična breza naraste i do 30 metara u visinu i „udeblja“ se 40 – 60 cm u promjeru. Raste u zapadnoj, sjevernoj i južnoj Europi i u dijelovima Azije. Nalazimo je od brežuljkastog pojasa do 1900 m nadmorske visine. Kod nas raste pojedinačno ili u manjim skupinama, a negdje tvori i čiste sastojina zbog kojih su mjesta dobila ime (Brezova kosa kod Moslavačke gore, Brezovo polje kod Psunja, Brezovačko polje kod Plitvica). Takve su čiste sastojine nastale zbog nestanka šuma (sječa, požari i sl.), a breza je bila ta koja je zbog lakog klijanja na svijetlim staništima i brzog rasta osvojila teren.

Cijelo stablo je vitko, grane viseće, a kora na mladim granama glatka i bijela,

guli se u tankim, vodoravnim trakama i u starosti postaje tvrda, debela, nepravilna i gruba, a pogotovo u podnožju stabla i crna. Listovi su na vrhu snažno zašiljeni i nalaze se na dugim peteljkama koje su smještene na dugačkim, tankim, obješenim grančicama. Cvjetovi su jednodomni, skupljeni u resama.

Za ovu priču o brezi „krivac“ je naša @pompom  koja je u svom komentaru ispod moje slike brezine gube napisala da kod njih ""nema niti breze niti brezine gube". Zatim sam se sjetila da sam jednom u vrtić gdje su išli moji unuci, odnijela poveći komad lijepe, bijele kore breze i htjela sam da teta poduči djecu malo o posebnosti te kore, obzirom da se tanko guli u trakama, a i da se djeca zabave guleći trakice s kore.

Na žalost, moja namjera je „pala u vodu“, jer je teta (onako nezainteresirano) rekla da nema pojima šta je to (misleći na taj komad brezine kore) . Bila sam jako razočarana, pokušala joj objasniti kako je breza jako lijepo stablo, vrlo korisno i jako ljekovito.

 U Gorskom kotaru breza ima puno, vrlo često u objektivu mojeg fotića u svako godišnje doba. U veljači 2014. godine Gorski kotar je zahvatilo nevrijeme – padala je ledena kiša koja je ledom okovala drveće, zgrade, prometnice. Pojedina mjesta bila su odsjećena od ostatka svijeta bez vode, struje, hrane. Pod težinom leda lomila su se stabla, dalekovodi. Jako dirljivo bilo je gledati drveće koje se pod teškim nanosima leda svijalo, grane lomile. Plakala sam kada sam vidjela kakva je šteta od toga nastala. A tužno su izgledale i divne, visoke i tanke breze, polomljenih grana, kao da su granate padale po njima.

Dio puta kojim najčešće odlazimo u šumu, obrastao je u brezik. I uvijek, ali baš uvijek, nađe se nešto interesantno u tom dijelu što mi privuče pažnju – samo stablo, grančica, listovi, brezine gube.

Breza nije samo stablo, lijepo, visoko – breza je ljekovita. Indijancima je predstavljala „magično drvo“. Ime „drvo mudrosti“ dobiva po brezinoj šibi kojom su učitelji kažnjavali lijene učenike u srednjem vijeku.

Ipak, ljekovitost breze i njezina uporaba raznovrsne su i opširne.  List breze

jedan je od jačih prirodnih biljnih diuretika, liječi infekcije mokraćnih puteva (pospješuje mokrenje 5-6 puta), bolesti krvi, jetre, žući, prostate, gušteraču, zglobove. Poznato je i ljekovito djelovanje obloga od mladih listova breze koji se stavljaju na bolna mjesta kod reume i gihta, otekle i bolne zglobove, vodene otekline. Kupke se, pak, preporučaju kod kožnih bolesti. Također se list breze dodaje u razne čajne mješavine.

U rano proljeće iz stabla se može dobiti sok koji sadrži do 2 % šećera, a bogat je kalijem, kalcijem i željezom. Osvježavajući napitak dobije se direktno iz drveta breze – to je sok koji nastaje buđenjem breze u proljeće. Drvo breze prirodno filtrira preko 100 litara vode dnevno kroz svoj korijen i upija mnoge minerale i hranjive sastojke.  Sok se sakuplja na slijedeći način: na visinu od 0,5 do 1 m od tla izbuši se kora drveta i u tu rupu se stavi cijevčica koja odgovara veličini izbušene rupe - ta će cjevčica sok provoditi do posuda ili vrećica u koju će se sok skupljati.

Sok od breze može se dobiti samo jednom godišnje – u proljeće – i to u ograničenim količinama. Veliko stablo može dati oko 3 litre kvalitetnog soka, dok mlade breze nisu preporučljive za izvlačenje soka. Takav sok pije se čisti, a može se koristiti nekoliko dana ili se frašira za kasnije.

Mladi listovi i lisni pupoljci su jestivi, sakupljaju se u rano proljeće, mogu se osušiti, samljeti u prah i koristiti kao dodatak prehrani. Osušenim listovima i grančicama može se aromatizirati ocat za salate. Od listova se također mogu praviti ekstrakti za njegu kose. Jestive su i sjemenke, rese, te unutrašnjost kore, koja se sasuši, samelje u brašno i peče kao kruh. Mnogi su vojnici u Američkom građanskom ratu jeli sjemenke, sok i koru breze čime su si spasili živote.

 Drvo breze fine je teksture, pogodno za obradu iako nije visoke kvalitera. Od njega se izrađuje furnir, namješataj i vrata, a od grančica se izrađuju metle. Također se koristi i kao ogrijevno drvo.

Brezina guba (Piptopotus betulinus)  ljekovita je gljiva koja raste na stablima breze.

Gljiva je nađena i kod ledenog čovjeka, oko 5300 godina starog smrznutog tijela pronađenog u Tirolu. Gljiva sadrži triterpenske spojeve jakog protuupalnog djelovanja. Po snazi se djelovanje ovih spojeva može usporediti s kortizonom. (Izvor: Wikipedia)

Osim svoje ljekovitosti, brezine gube su nekada služile kao vaze za cvijeće. Unutrašnjost gube se izdubila i tu se stavila zemlja u kojoj je bilo zasađeno cvijeće - najčešće zlatni puzavac. Dio koji je rastao iz stabla, ravno se odrezao i kroz taj dio se provukla žica čime se cijela guba vezala za kukicu na zidu. Bile su to vrlo dekorativne vaze, a najčeće su visile u hodnicima. 

Čaga (lat. Inonotus obliquus) parazitska je gljiva na brezi koja nalikuje izgorjeloj izbrazdanoj kori. Tisućama godinama čaga se koristi diljem Euroazije, gdje je zbog svoje ljekovitosti bila poznata  i pod nazivima "dar od Boga“ i "kraljica bilja“. Stari Azijci su je primjenjivali za održavanje zdrave prirodne ravnoteže (chi), vjerujući da daje mladolikost, produžuje život i jača imunitet. Njena ljekovitost dokumentirana je u najstarijem službenom popisu ljekovitih tvari, kineskoj knjizi Shennong Ben Cao Jing, staroj 2300 godina. U tom je djelu zahvaljujući raznovrsnim i sveobuhvatnim ljekovitim svojstvima prozvana "nadmoćnom biljkom".

Sibirska čaga postala je vrlo popularna kada je spomenuta u knjizi "Odjel za rak“ nobelovca Aleksandra Solženjicina. On je pisao o vlastitom ozdravljenju od  karcinoma pomoću čaja od čage nakon neuspješnog liječenja po klinikama. Moderna istraživanja pokazala su da je čaga puna dragocjenih bioloških aktivnih tvari, od kojih neke ne sadrži niti jedna druga biljka. U njenom sastavu nalaze se  fenolni spojevi, melanini, triterpenoidi i mali postotak betulinske kiseline. Najmoćnijim oružjem ove gljive smatra se čagina kiselina, koja prema tvrdnji ruskih znanstvenika normalizira metabolizam i ljekovito djeluje na sve organe i tkiva ljudskog organizma.

Čaga je najjači poznati antioksidans. Biljke poput aronije i goji bobica  nisu joj ni blizu po antioksidativnim vrijednostima. Ona zauzima prvo mjesto na ljestvici ORAC, koja mjeri razinu antioksidansa u namirnicama (Izvor: Alternativa za vas – Prirodnim putem do zdravlja).

A da je breza "magično drvo" možete vidjeti i na još jednoj slici iz moje galerije - "čarobno oko".

 Nadam se da sam vam barem malo uspjela približiti brezu u svoj njenoj ljepoti. To stablo je očaravajuće - savitljivo, lepršavih listova, divnih melodija što ih proizvodi vjetar dok se igra njezinim tankim granama - baš kao da se djeca igraju lovice. 

Zima i snijeg ne umanjuju njenu ljepotu - naprotiv, potrebno je samo zastati i stopiti se s ovom ljepotom, bez riječi! Breza je u prirodi  upravo DIVNA! 

Osim slika iz kolaža koje prikazuju kako se dobiva sok iz breze - sve ostale slike su iz moje galerije.