Boje su u nama

Nisam stizala kuhat svaki dan nešto bijelo po temi prvu nedjelju. Za praznik i rođendan sinu imala sam tortu sa bijelim biskvitom, kuglice na torti sa bijelom glazurom. Ih evo još za jednu fotku u temu. Velim mojima ček, nemojte pojest te kuglice da slikam ...

Pili smo kavu na terasi, pa su čekali dok sam išla u kuhinju po škljocalicu i “fensi” tanjurić u kome ću slikat kuglice 🙂 . Stavim jednu kuglicu sa bijelom čokoglazurom, koje je već falilo, jer sam je vadila sa komada torte :D. Oko te kuglice redam još nekoliko uvaljanih u kokosovo brašno... bijele su. Fotić visi oko vrata, nosim tanjurić i postavljam na drveni stub ograde. Pokušavam odredit razdaljinu za dobar fokus 😁😛 i preko ograde ugledam maslačke, pomislim kako bi barem jedan bio dobar pratilac kuglicama i otvaram kapiju izaći na livadu po maslačak. Kapiju puštam i idem niže, gledajući koji mi je maslačak najljepši, dok čujem povike mojih ode, odeeee, odeeee ... Ma ni osvrnula se nisam, kidam stručak maslačka, kad ono moje kuglice završile u travi :D. Kapija je tako “legla” da je pogurala moj tanjurić i oborila ga sa stuba :P. Pokupim čokokuglu uslikam ju, poslije smo brisali prašinu i travu sa čokolade i pojeli naravno, a one kokos se “razbile” i ležale su dulje u travi zbog slikanja 😉 pa su odletile u travu na livadi mravima za zimnicu.

I to nije sve. Ma nije da mi sve ide k'o po loju, kako je MiraLi rekla u svome komentaru pod člankom o kuhinjskim čarolijama kod vsevem, nego ne stignem o svemu pisati zabavnim tonom :D. Nekad jednostavno fali onaj dodir bašmebriga raspoloženja, u kome same riječi teku, pa stvari ostanu samo u moja četiri zida.

No evo, baš u sklopu istih igrica, odlučim kuhati sarmice od blitve. Gle punim rižom i još koječime, listovi blitve k'o kišobrani, taman za dvije sarme jedan, zelena tema došla iz vrta sama.

Recept smišljam u hodu. Nemam pojma čime ću punit blitvu, ali čvrsto odlučila hoću sarmice. Pristavim kuhat rižu u hladnu vodu, neka se dobro skuha da pusti sluz. Listovi očišćeni od debljih dijelova stabljike, čekaju. Spremala sam začine za nadjev i još uvijek kontala šta u rižu dodati, ne meso. Idem do kompjutera, naravno coolinarika, vidjet šta ima novoga dok se riža kuha i usput razmišljam o nastavku izrade sarmica. Pratim dešavanja u cool intermezzo grupi, gledam slike, ne stižem komentirati, ne gledam sat, čujem iz kuhinje nešto, kuha se riža znam, ali čudan zvuk. Trgnem se i što brže idem prvjerit, pucketanje nije uobičajeno :P. Riža naravno skuhana maksimalno, upila svu vodu, čak se malo primilo za dno i to je proizvelo pucketanje 😁 . Brzo istresem rižu u zdjelu, svakako ju trebam ohladit. Na dnu je ostalo riže za barem još dvije sarmice, mogla sam komotno ocijenit :D.

Više se nisam vraćala kompjuteru, dok nisam stavila sarmice u rernu i uključim štopericu na mobitelu. Lijepa tehnika. Natipkam prvo 25 minuta, za svaki slučaj, pa ću produžit ako treba ;). Trebalo je i sarmice su bezbjedno izašle iz rerne, taman dovoljno pečene i ukusne, kako sam očekivala.

Koliko god puta se dogodilo, uvijek postoji još neki put da se omakne i nastane nova čarolija u kuhinji.