Tema 39.tjedna budi uspomene iz djetinjstva. Žganci...ta noćna mora.
Dok čitam kako ushićeno pišete o žgancima i jelima od njih i s njima pitam se mislimo li na isto? Lijepo je vidjeti toliko oduševljenje nekim jelom, ali iskreno meni je to kao da mi s oduševljenjem pričate o, primjerice, čiru na želucu ili kurjem oku. Nisam izbirljiva što se prehrane tiče, a kukuruz obožavam, ali žganci...e, to je sasvim druga priča😨.
Pamtim kao da je jučer bilo kako su mi moji roditelji s oduševljenjem pričali o svakoj verziji žganaca koje su mi servirali, a tih je bilo... Gledam ih kako se s uživanjem ''dave'' u svakom od tih obroka dok ja s mukom pokušavam progutati jedan jedini zalogaj kao da je pun čavala😢. Nakon tog prvog, mukotrpnog i jedinog zalogaja slijedila je, sad već legendarna, izjava: ''Baš je fino, ali ja više ne mogu!'' Starci se i dan danas smiju tom mom nespretnom dječjem pokušaju da se izvučem od meni grozne hrane, a da ih pri tom ne povrijedim.
Svakom od tih obroka prethodilo je predavanje o tome kako su žganci prefini, zdravi i kako je baš ova verzija pripreme ono što bi mi se moglo svidjeti i zauvijek promijeniti moje mišljenje o omraženim žgancima. Pristojno sam ih slušala i uvijek uspjela ugurati u usta taj prvi i jedini zalogaj. Potom sam ga beskrajno dugo premetala po ustima pokušavajući se koncentrirati i natjerati da ga progutam. Nema riječi kojima se može opisati ta agonija. Kad su konačno shvatili da je to jedina stvar koju stvarno, ali stvarno, ne volim jesti, odustali su od pokušaja da me zainteresiraju za nju. Šale na račun moje izjave koju sam ponovila bezbroj puta u neizmjenjenom obliku ostale su i danas nezaobilazni dio razgovora na obiteljskim okupljanjima, ali žganci su zauvijek nestali s mog stola. Srećom po mene, ni suprug ni kći nisu ljubitelji žganaca, pa sam se izvukla...za dlaku.
Zato kad vas ovako slušam sve što mogu reći je: hvala, uživajte bez mene!😁
:(Još nema komentara