Prošli sam tjedan malo “kukal” oko kvalitete jesenskih plodova prirode al sam mam posle završetka berbe to i zaboravil. Tak i tak nemrem ništ promeniti pa se mam okrečem onim poslima koji su pred menom. A takvih zanimamcija v goricama ima verujte i još nekaj dana posle berbe. Naravno ne za težake nego za gazdu i to naročito v podrumu. Negda sam davno čul od mojih stareših međaši da je važneše biti dobar podrumar nego vinogradar.
Kak je prešla berba?
Vreme je bilo kak da sam ga sam naručil. Danima nas je zbunjivala vremenska prognoza za Koprivnicu. Na tri mesta sam našel tri različite prognoze pa čak ni Vakula ni pogodil kakvo bu vreme v Draganovcu. Jutro je bilo onak malo sveže no dok su se težaki počeli skupljati oko devete vure mogli smo več komotno sedeti pod brajdom i pomalo zobati plemenku i poteravati ju z malo rakijice. Mogel sam ponuditi odličnu golsku od marelice i poznatu travaricu od šogora Željka. Dok smo se skupljali nismo gubili vreme: pomalo se gablalo prema onome kak sam prošli tjedan napisal v Glasu ali smo morali preskočiti Đurine klipiče jer nismo imali v svim tim pripremama dost vremena da napravimo kak smo zamislili. Da bu sve kak mora biti pobrinula se kuma Biba koja je poslala njezine poznate pogačice od kolko-tolko testa. Jedva smo otprli škatulu i več su pogačice nestale. Za njima se more mam popiti koj lagani gemišt.
Daklem sama berba je bila manje-više šetnja čez gorice. Da nebi međaši mislili kak nemamo kaj brati moral sam posle prva četri reda narediti pauzu. Kam se to nama žuri? Navek ima malo vremena za predah, da se nekaj dene v zube, pogasi žeđ posle gableca i popije kavica.
Tri generacije berača: Tia, njezina mama Irena i deda Ivan
Ono kaj je malo veči “problem” su vam poslovi oko muljače i preše. Nekak se dogodilo da moji dugogodišnji težaki buju zauzeti, imali su obaveze na drugim stranama pa je ovaj put morala na tim mestima zaigrati pomalo neuigrana mlada ekipa. Jest da još puno toga neznaju ali imaju jednu drugu prednost: mladost i snagu. Jan je okupili svoju klapu pa su se rasporedili tak da dva nosiju pute a dva su bili na muljači i nosili mošta na prešu i v bedenj.Goran je pak pazil da ta pokretna traka dobro funkcionira. Za sve te mladiće, od ovoga su meseca več i studenti, to je jedno novo iskustvo i nadam se da buju malo pomalo skužili da to ni za njih preteški posel ali da skužiju da je put od ranih proljetnih radova do mošta v bednju dost dugački.
Atač je snimil dedu Ivana i Janovu ekipu v jednoj pauzi. Iza njih je dio brača-veterana
Moram vam malo “ogovarati” Atača. Velikodušno se nudi več desetlečima da nekaj pomogne oko pripreme ili pospremanja oko berbe. Jako cenim njegvu ponudu samo kaj se nekak sve završi na tome da napravi nekolko snimki i, da ne grešim dušu, malo bere gorice. Nek tak nastavi i sledečih desetak-petnajst let.
Nekaj vam moram reči i o kvaliteti berbe. Bilo je onak kak sam i predviđal: oko četristo litri mošta z oko šesnajst posto cukora. Mislim da bu i pajdašija zadovoljna samo da se rešimo ove čudne situacije oko nas. Oko Martinja bumo več imali prilike probati kaj smo ovo leto proizveli.
Ovo je leto v kuhinji bila jedna promene. Kak je Slavo bil sprečen zamenila ga je Đurina sestra Violeta a pomagala joj naša prijateljica Marica. Uspele su sve napraviti na vreme i z voljom pa verujem da su svi težaki bili zadovoljni.
Ovo smo leto imali jednu neponovljivu situaciju z ponudom piča. Znate da je nekakva stnadardna ponuda gazdin gemišt i koje pivo al smo ovaj put imali prvi put nekaj kaj Draganovec ne pamti. Kak se v jednom trenutku činilo da bum kratki ze starim vinom, prijatelj Tonč mi je pred kratko vreme poklonil jednu inoks bačvicu portugisca. Zamislite: za berbu smo v ponudi imali lanjskoga portugisca koj bi se v nekakvim normalnim vremenima trebal popiti do novoga leta. I još nekaj. Tonč je ovo leto bral portugisca samo dva dana raneše nego ja graševinu. Obzirom da ovo leto nije bral onak bogato kak lani, al je bila odlična kvaliteta, bojim se da bumo njegvoga portugisca dobivali na kapaljku.
Oni kaj imaju gorice znaju da je priprema ali i pospremanje ozbiljan posel. Srečom kaj drugi dan netreba tak velka ekipa pa je naša ekipa Đuro, Jan i ja, onak komotno obavila posel. Vreme nas je pak jako poslužilo i da si damo oduška najprije smo si napravili bogati gablec od “ostanjki”. Lepo smo sve posložili na mali stolek kraj roštilja i zeli malo energije za posel kaj nas čeka. Đuro je napravila reda po kuhinji a nas smo dvojica krenuli v podrum. Pretočili smo mošta z bednja v bačvu, oprali bednje i kante, Jan je posložil delove preše i v mogli smo komotno dočekati obeda. Pridružili su nam se Ivona i Atač, a na kratko su nas posetili Tonč i Davor kak bi “prekontrolirali posel” i primili izvještaj o ovoletnjoj berbi.
Sad mi treba pričekati da počne vrenje kaj je jako važan moment za kvalitetu vina. Goričari se nigda ne vesele onome burnome vrenju nego se nadaju onome laganome vrenju kaj traje danima. Dok jemput mošt počne vreti nemamo kaj puno delati v podrumu. Nek cukor i kvasci delaju svoje.
Kak je završila berba pri nekim međašima još nisam stigel doznati. Doduše malo je več onih z kojima smo redovito razmjenjivali podatke o rezultatima berbe a neki još nisu niti pobrali plodove celoletnjega truda. Moj mladi međaš Vilko, sin kuma Fjake, je odlučil brati ovaj vikend ili čak onaj vikend početkom listopada. To vam i nije čudno jer kak se ja sečam oni prijeratnih let kum Fjaka i Ivek Blažek su navek brali baš prvi vikend v listopadu. Čak se sečam da je jedna berba bila dvadeset i prvoga listopada. No vremena su se promenila a berbe su gotovo v pravilu v drugoj polovici rujna. Naravno ak nemate običaj upriličiti ledenu berbu.
Gde su škvorci i kostanji?
Ima još jedna velika novost v našemu draganovečkom kraju. Letima se je vodila borba protiv škvorci. Bili su velika napast za gorice, posebno za crno grožđe, ali zadnjih par let kak da su nestali z našega kraja. Znalo se dogoditi da par dana prije berbe kum Fjaka i Đuro dežuraju v goricama i svakih par minut hitiju po petardu. Jedno se leto čak dogodilo da su našem prijatelu Čvrknji škvorci obavili berbu zabadaf. No neki inovatori su zmislili nekakvu napravu koja pušča čudne zvukove i rasterava škvorce. Navodno da taj zvuk oponaša jastreba a njega se škvorci boje. Čak su jedno vreme tam visoko v Mirnome dolu imali nekakvoga topa koj je takaj bil protuškvorska obrana.
Da je priroda baš čudna to sam več nekolko put ovih tjedni spomenul. Voče je fakat jako uranilo čak i zimske jabuke več moremo/moramo pobrati al se to nemre reči za kostanje. Neverojatno kak su još zeleni. Negda je bilo pod normalno da na kraju berbe kakti desert imamo i kostanje. Časkom bi nakurili vatru i kum Tinča je več imal v ruki ponjgvu. Na glasu je kakti “profesionalac” za pečenje kostanji. Da je kojim slučajem ostal bez posla mogel je biti naš “Koprek”. Nadam se da se Koprivničanci, barem oni stareši, sečaju legendarnoga pečenjara kostanji Kopreka. Teško se mogla zamisliti jesenska šetnja po našemu gradu, sve tam do zime, da nismo pri Kopreku, na njegvom pokretnom štandu pred poštom, kupili maloga novinskoga škrnicla ze slasnim kostanjima. Mislim da se do pečenja kostanji v goricama bumo morali strpati još koj dan. Taman dok bumo mogli reči:”Kostanj pucanec i mošt rezanec!” Naravno da bu trebalo nekaj malo kostanja spremiti i v škrinju za kakvu finu roladu ili pire od kostanja. Svojedobno sam čul da se treba nekakva dozvola za branje gljivi i kostanja v državnoj šumi. Ako te vlove bez nje moreju te kazniti. Srečom kaj ima kostanji v međašovim goricama pa bereš kolko očeš.
Pondelek
Juha: Juha od ribanoga celera, mrkve i krumpira
Glavno jelo: Rižoto z gljivama
Desert: Štrukli od jučer
Tork
Juha: Jedna Podravkina z vrečice
Glavno jelo: Piletina na češnjaku, dinstana hajdina, šalata od friškoga zelja
Desert: Jabučnica; naravno ju morete nabaviti
Sreda
Juha: Koprova juha z krutonima
Glavno jelo: Mesna pita, zdela šalate
Desert: Voče
Četrtek
Juha/Glavno jelo: Čušpajz od poriluka/kelja; dodajte par kranjskih ili podinstajte malo junetine.
Desert: Lisnato z makom ili pekmezom
Petek
Vračam se starim dobrim navikama v petek
Juha/Glavno jelo: Grah čušpajz; još je rano za dodatak suhoga mesa pa ga bum napravil z dinstanom junetinom.
Desert: Pita od sira
Subota
Verojatno bum v berbi pri međašu Vilku a vama predlažem ovo:
Juha: Bela juha od domačih rezanci
Glavno jelo: Kraljevski rezanci; morete ih delati ze šunkom al su fini i z pisanim špekom
Desert: Čaša pive
Nedela
Juha: Juha od telečih kostiju
Glavno jelo: Pečena teleča rebra, pekarski krumpir, mešana šalata
Desert: Štrukli od jabuki
:(Još nema komentara