08.03. LJETA GOSPODNJEG 2010

Danas je moj dan koji mogu slaviti kao drugi rođendan, jer sam pred pet godina postao ponosni i sretni član moje nove obitelji Coolinarike. Pet godina ispunjenih pisanjem recepata, pisanjem komentara, učestvovanje u raznim grupama, virtualna i stvarna druženja, slikanja i pisanja članaka, te snimanja filmića sa mojih putovanja u Ameriku, stvarno mi je preokrenuo život , jasno na bolje. Trudio sam se dati klasićne recepte, zbog naše situacije nastojao sam dati što jeftinije recepte, ali najvažnija stvar mi je bila da pokušam iz prašnjave arhive izvući recepte naših mama i baka. U ovih 1725 dana upisano je preko 800 recepata, što znači svaka dva dana jedan, a jasno da sam u prve dvije godine dao više od polovice, pa sam na svoje veliko čuđenje izabran za Col chefa u listopadu 2011 godine, dakle nakon nešto više od godine i pol dana članstva. Bilo je i onih kojima se taj izbor nije sviđao, ali svi ostali komentari i riječi podrške, dali su mi "vjetar u leđa" i nastojao sam se držati svog zacrtanog puta i bez obzira na sve ne odustajati od svojih ideja, pa sam nastojao još više sudjelovati u aktivnostima Coolinarike, slikati, pisati i snimati filmiće, pa čak i izmišljavati nova jela, sve za našu veliku i usudim se reći sretnu obitelj. A najviše što mi se sviđa to su naša virtualna, a jasno još više i konkretna poznanstva i druženja, gdje se dese stvari na koje ni u priči nebi povjerovali, ali eto coolinara ima po cijelom svijetu i svi su dobri i dragi i neka takvi zauvijek ostanu. I upravo to je po meni najveća vrijednost, jer naći negdje novog prijatelja danas je stvarno raritet, a ja sam ih našao, ne samol u lijepoj našoj, nego diljem svijeta. I zato kada sam (nažalost zbog putovanja u New York) prvi puta lani bio na druženju u Koprivnici, kao da sam došao u posjet svojoj obitelji i to je prekrasno kad odjednom pred sobom vidiš svoje prijatelje, koje si do sada samo zamišljao ili vidio na malim sličicama avatara. Prekrasan je to osjećaj i to je isto nešto što treba i dalje njegovati. Pa ta druženja koja organiziraju privatno članovi colinarike donosi prekrasne trenutke, koji se teško zaboravljaju, a slike i filmići sa druženja to samo potvrđuju i ostaju trajna vrijednost u arhivi Coolinarike, kao i nas samih. I zato po neznam koji puta moram pohvaliti i u svoje ime zahvaliti "Podravci", kao i prekrasnim lijepi,dragim i simpatičnim djevojkama, koje se brinu za nas u Koprivnici, ali i cijele godine, vezano uz njihov rad na colinarici. I zato i njima velika hvala, pozdrav i puse.

Ustvari najviše moram zahvaliti mojoj kćeri,koja me je učlanila u colinariku prije pet godina i koja mi je pokazala prve korake rada na colinarici,pisanja i slanja recepata, kao i svih sadržaja što se na colinarici može naći. Naime poznato je da sam ja kako se sam zovem "kompjuterski genije" ili "tumplek", pa često vas koji znate puno više od mene gnjavim da me podučite kako nešto uraditi, pa se i vama izvinjavam na gnjavaži, ali i zahvaljujem jer sam puno toga naučio i ukoro bum dobil i diplomu za "kompjuteraša godina" hahahahahaha.

I zato pri kraju želim da između članova colinarike vlada dobro okruženje, da se družimo kao prijatelji, da si pomažemo, razgovaramo i komentiramo sve, ali u duhu prijateljstva, bez vrijeđanja i teških riječi, jer ipak smo mi jedna velika, usudio bi se reći i sretna obitelj.

I zato kao prvo Podravci , njezinim zaposlenicima, djelatnicima Colinarike i svim članovima želim  bolje i ljepše sutra, a svim  ženama i SRETAN 8 MART, a svim majkama   SRETAN MAJČIN DAN !

A što želim sebi ? Pa da vam za pet godina napišem još veći, još ljepši i veseliji članak za mojih deset godina života u novoj obitelji.

Puse i pozdravi od vašeg slavljeničkog reportera iz Zagreba - dide Pinca