Jutro okupano kišom naslućuje dan u istom raspoloženju. Nekome lijepo, nekome gnjavaža. Moja snahica i ja odlučile smo krenuti ususret kiši. Slap Sopot na zapadnom dijelu Medvednice, sakriven iza stijene, logičan je izbor, jer slap čini voda, a danas je ima u izobilju.
Krenusmo nas dvije oboružane dobrom voljom i tajanstvenim ruksacima prema slapu Sopot. Kiša lijeno pada, ali je uporna. Moja ideja da odemo do slapa, odjednom mi više nije bila tako dobra. Put koji pamtim s prethodnih izleta, ne nalikuje putu. Blato, blato, tragovi izvlačenja drveća iz šume, pa opet blato.... Odustajanja nema, pa hrabro gazimo sve dublje. Jedina misao je da ne padnemo😵
Nailazimo na razne vodene prepreke, mala jezera i bujice. Šuma izgleda kao u jesen, ali iznenađenja uvijek ima. Veseli daždevnjak pokušava umaknuti našim fotoobjektivima, gega se poput patkice i nestaje pokraj puta. Lišaj na drvetu dodaje malo boje, jezerce se plavi, a kapi kiše na paukovoj mreži zadržavaju mi pažnju.
A onda, odjednom, kao iz bajke, ukazuje se slap. Šum vode nagovješćuje njegovo prisustvo i lako bi ga mogli promašiti jer se ne vidi s ceste. Drvenim mostićem stižemo do njega, a on šumi, bogat vodom i šepuri se pred nama u vodenoj raskoši. Prizor prirodne ljepote vrijedan hoda po kaljuži🙂
Odlučile smo krenuti prema Ponikvama, uspon je strm, ali svakako ljepši od blata kroz koje smo došle. Tako smo mi zamislile, ali stvarnost je bila drugačija. Opet vodene lokve, bujice, blato. Jedino je bilo dinamičnije😀Uživamo u vodeno - blatnoj avanturi.
Sjetila sam se naše drage BABILU, ovaj dio Medvednice za nju ima značaj 🤗Stižemo do Jambrišakovog vrela. Ima li boljeg mjesta za malu okrijepu, od izvora ? Otvaramo naše tajanstvene ruksake ( dogovorile smo da ne nosimo ništa )😋Moja snahica pivce napravila je čvarkuše, a ja sam izvela u šetnju arašićeve kobasice😃 lomljivi kruh od naše rijeke, peciva od heljde zamrznuta za ovakve prigode. Pohvale arašiću od moje snahe i naravno od mene🙂 Lijepo smo se okrijepile uz zvuk vode s izvora i pjev ptičica, uz blagoslov s neba u obliku kiše pa krenule dalje prema Ponikvama.
Ponikve se nalaze na jugozapadnom dijelu Medvednice na nadmorskoj visini od 500m, a značajne su po krškim oblicima, brojnim potočićima koji poniru. Prostrane livade još su prekrivene snijegom.
Putem nailazimo na procvale cica - mace, šafrane koji izviruju iz snijega i poneku crvenu gljivu, crveni peharček, koja svojom bojom unosi živost.
Samo mi kava nedostaje za savršen izlet, pa krećemo prema planinarskom domu Glavica. Uživamo sjedeći ispred doma, s pogledom na Zagreb koji na tren obasjava sunce.
Čudim se da nema izletnika, a možda to i nije tako čudno, nekima je kiša velika gnjavaža😉
Pozdrav s lijepog izleta 👋 Padaj kišo, padaj....
:(Još nema komentara