Postoje jedna vrata koja otvara ključ koji ne možete spremiti u džep. Taj ključ se nosi u srcu. Iza tih vrata nalazi se šuma, ljepota i sreća za sve one koji posjeduju ključ. Ja ga ljubomorno čuvam i često otvaram ta vrata. Danas sam kročila u svoje najdraže Carstvo...
Odbrojavam posljednje dane godišnjeg odmora, obuzima me lagana drhtavica kao u bolesti, pa krećem po lijek.... u šumu. Petak je dan kada vjerojatno neću nikoga sresti na putu, a to mi je danas potrebno. Gojzerice su mi najmilija obuća, a ruksak na leđima je već dio mene 😁 Odabrala sam put koji vijuga pokraj potočića, volim njegov šum. Tiho je, samo se povremeno začuje šum lišća koji kosovi proizvode bježeći od šumskog gosta. Putem berem kupine koje me mame, trnje me pokušava zaustaviti grabeći me sitnim ručicama. Zaustavljam se kod izvora, uživam u hladnoj vodi . Željela bih da je put malo dulji, prebrzo stižem. Čujem zvuk motorne pile i glasove u šumi... Ne volim taj zvuk. Prilazim bliže, nekoliko ljudi reže stablo koje se srušilo nakon oluje i odvoze ga do planinarskog doma. Misli su mi podvojene; volim drvo, rascvalo, prolistalo, ogoljelih grana, otežalo pod teretom snijega, ali živo....a volim i miris vatrice, volim predmete od drva, klupe, stolove.... Dok mi lagani povjetarac hladi znojno čelo, misli mi se kovitlaju. Drvo mora i na taj način nastaviti svoj život, zaključujem i odmah mi je lakše.
Ispred doma mace se odmaraju na suncu, igraju se. Taj pogled zelenih očiju neodoljiv je.
Planinara danas nema, samo su tu kuhar Dragan i " gazda" Jura. Dvije glavne ličnosti 👍 Volim ovakve trenutke kad nema puno ljudi, pogled mi odjednom postane širokokutan 😃 Drenak se crveni, nisam ga prije primjetila, klupe odmaraju čekajući sutrašnje planinare.
Pogled mi privlači nova pečenjara koja se gradi, naravno...od drveta. Krov je od šindre, djelomično pokriven. Već odavna razmišljam kako se radi ta šindra, a sada mi je prigoda da to saznam iz prve ruke. Bila je to mala radionica za mene. Vidjela sam alat i način na koji se to radi. Oduševilo me kako to spretno rade ruke koje su napravile puno lijepih stvari od drveta. A jedan mali stolček čeka na mene kao dar 👏
Druga važna ličnost, kuhar, za to vrijeme je pripremao u kuhinji paprikaš od svinjskih repića 😋Ako ste to probali, znate o čemu govorim. Bio je savršen 👍Iz njegove kuhinje dopirala je glazba Georgesa Bizeta, a miris pirjanog luka dražio je nosnice...klasika i jedno i drugo 😉 Možda vam se ova kombinacija čini u najmanju ruku čudnom, ali takav je to kuhar, voli klasičnu glazbu, na moju veliku radost.
Pozdravljam društvo i vraćam se u grad nakon predivnog dana. Na izlasku iz šume spremam ključ od sretnih vrata za neku novu avanturu👋
:(Još nema komentara