Iskoristite priliku i jednom na godinu pretvorite se u ono što niste i ne možete biti, a možda biste željeli, ponašajte se baš onako kako vam se "ćefne", otvorite ventile, otpustite kočnice, budite "malo nori" i otkačeni, slobodni, zločesti, dobri, strašni, smiješni, strastveni...
Švrljam tako po dućanima bez neke određene namjere da nešto i kupim, tek toliko da vidim gdje što ima i po kojoj cijeni, a onda opet, mislim si, nikad se ne zna, možda mi nešto i zapne za oko.... I tako od jednog dućana do drugog, od drugog do trećeg, zagledavam jedan izlog, drugi, x-ti.....
Na kraju štrapacanja, bolnih nogu i već praznog želuca, zaključila sam kako ništa konkretno nije pobudilo moju pažnju zbog čega sam u neku ruku bila i sretna, jer nisam morala odriješiti kesu. Iako, nažalost ili na sreću, ništa nisam kupila, nisam baš bila nezadovoljna, dapače, bilo mi je drago što sam cunjala okolo, jer usput sam vidjela da je većina trgovina već opskrbljena fašničkim programom i asortimanom. Police su krcate najraznovrsnijim gotovim kostimima (Pepeljuga, Snjeguljica, dobrih vila, čarobnjaka, zlih vještica, Supermena, Spidermena, Ninja kornjača, aliena, klauna, indijanaca, jednookih gusara, jednorukih kapetana, vampira, monstruma) i dodacima kao što su: perike svih boja i dužina, s "ondulacijom" ili bez, crveni nosevi za klaune ili oni vještičji s velikom bradavicom na sredini, vražji rogovi, mišja uha, leptirova krila, gumene maske - smiješne, tužne, strašne, čarobni štapići, šeširi raznih oblika.
Gledam sve to, uzimam u ruke ovo, uzimam u ruke ono, smijuljim se, stavljam i namještam periku, dugu, lilastu (valjda za sirene), pogledavam ako me tko gleda, namještam si onaj opaki nos coprnice, opet se smijuljim, skrivam se iza grrrrr- strašne maske, sva sreća da vampirski gebis nije moj broj (hi, hi, hi). Gledajući sa strane, netko bi pomislio: sirotica uboga, ovoj stvarno nisu svi kotačići na mjestu, no, meni to i nije važno. Ja sam u mislima već zakrabuljena i na paradi, hupčem, skačem, ludiram se tako ja u svom svijetu i elementu, u kojem bih ostala tko zna kako dugo, da me nije neka žena okrznula rukom, ja se trenem, vratim iz sna u javu i velim sama sebi: "Upssss, zbudi se, kaj si podjetinila????"
Blizu je, blizu...
Sve to šarenilo podsjetilo me tako da je fašničko ludovanje sve bliže i bliže, u stvari, jako, jako blizu, ove godine čak prije Valentinova. Ne znam, nekako mi je to prerano došlo, zateklo me. Sve sam si mislila da do fašnika ima više vremena, ali neeee, to je skoro tu.
Znači, krajnje je vrijeme da se započne s pripremama i izradom kostima jer kupiti iste gotove jednostavno nije moj stil, a i ne bih bila ja - ja, da svojom maštom i svojim rukama ne napravim nešto sama. Moj bi umjetnički i kreativni ego bio povrijeđen da novce trošim na gotove fašničke mandure. Na raspolaganju imam svega dva-tri tjedna i to me lagano baca u očaj jer mi se čini da ću biti na knap s vremenom, a k tome još nemam ni razrađenu koncepciju u što bismo se moj curičak i ja ove godine mogle zamanduriti. U stvari, istini za volju, jednu ideju imam, samo što mi se kod realizacije javlja hrpa problema (odgovarajuća žica, lemljenje ili švasanje iliti varenje, ma, ni sama ne znam što sve ne) pa to najvjerojatnije neće biti izvedivo. No, zbog toga neću plakati, ni suze liti, "maškor sikak moram biti".
I zašto da se sekiram i lupam glavu, kad ipak imam asa u rukavu, a to je fašnički kostim od prošle godine kojem je Tessa nadjenula ime "stiglo je proljeće". Za izradu mi je trebalo dvadesetak i kursor rola crvenog i žutog krep papira, osamdesetak (dobro ste pročitali) patrona vrućeg ljepila, nešto materijala, mamina šivaća mašina, dosta vremena (mjesec i pol) i puno, puno volje. Nakon večeri i večeri provedenih za mašinom i u "frkanju" ružica od krep papira, nakon, u više navrata vrućim ljepilom ofurenih prsta, "proljeće" u kostimima izgledalo je ovako:
Tako ćemo, po svemu sudeći, i kako stvari stoje, zbog nemogućnosti realizacije zamišljene ideje za novi fašnički kostim u vremenu koje je preostalo do dana "D", iliti fašničkog utorka, i ove godine glumiti "proljeće" (a u nama nemir).
Prestrašššna "strašila za ftiče", frrrrrr, frrrrrr...., čije slike slijede, kostimi su također iz domaće radionice, kojima smo na Međimurskom fašniku 2006. godine, na izboru za naj masku i kostim, sa curkom izborile prvu nagradu. Deda je ostao bez šešira, baka bez starog pletenog "cekera od luščinja", kolegicu s posla olakšala sam za vreću slame, šogorica je bila angažirana za nabavku starih vreća, a ja sam zaronila u svoje kutije s materijalima reslama, kupila rafiju, cvjetove suncokreta. Nakon viđenog rezultata, nitko od angažiranih nije požalio na donacijama.
Nit za živu glavu, maškori ne smiju biti gladni i žedni.
I kad se već hvalim (valjda mi nećete to uzeti za zlo), da se pohvalim još jednom vlastitom fašničkom kreacijom, kostimima klauna. Tessa je u to doba (2004. godine) imala nešto manje od dvije godine i izrazila je želju da budemo šareni klauni, a majka ne bi bila majka kada ne bi djetetu želju ispunila, jel tako???? Ma, jessss, za dijete sve, i "z črnim vragom tikve saditi ako treba" i bijasmo mi tako "cifraste" kak klauni.
Fašnički je utorak...
Na kraju, slušajte moj savjet: nikako nemojte propustiti fašnički utorak kada ludovanje pod maskama dostiže vrhunac. Ako nemate maske obavezno ih nabavite, imate li ideja, vremena, volje i materijala, napravite nešto sami, a ako s kreativnošću niste na "ti," radije kupite nešto gotovo, izbor je stvarno velik. I kada ste kostime apsolvirali, odjenite ih, navucite maske, sudjelujte u maskiranim povorkama s djecom, članovima obitelji, prijateljima i svima onima koji ne zaziru od takvog načina zabave, druženja i opuštanja ukalupljenog u prastaru tradiciju čvrsto i duboko ukorijenjenu u našim krajevima.
Iskoristite priliku i jednom na godinu pretvorite se u ono što niste i ne možete biti, a možda biste željeli, ponašajte se baš onako kako vam se "ćefne", otvorite ventile, otpustite kočnice, budite "malo nori" i otkačeni, budite slobodni, zločesti, dobri, strašni, smiješni, strastveni, jer "fašinski su dnevi takšni i maškorima se, bilo kakšne huncvotarije i gluposti oni zdelavali, nikaj nesme zameriti."
Barem na jedan dan pretvorite svoj svijet realnosti u svijet mašte. Još nešto: kao što ćete biti slobodni u ponašanju pod krinkama, budite taj dan i u konzumiranju jela i pila slobodno malo neumjereniji, priuštite si bez zadrške i grižnje savjesti koju kaloriju više sakrivenu u pečenoj purici ili guski, krvavicama, kobasicama češnjovkama, suhom meseku, a sve to zalijte s kapljicama dobrog vina ili piva, a isto tako nemojte se zaboraviti, niti slučajno, zasladiti obaveznim fanjkima, fritulama, kroštulama, zdrapanim gaćama, buhtlama. Na taj dan nemojte zbrajati kalorije i brinuti o optimalnom i idealnom jelovniku, prepustite se uživanju - jer već idući dan je Čista srijeda i veliki post, i onda, ako treba, jedite samo bažolovo juho z rezancima.
I tako veseli, otkačeni, pomalo "nori", puna i zadovoljna želuca, sudjelujte i u posljednjoj fazi maškaranja, a to je ritualno i obredno suđenje princu Fašniku-kralju zime, za sve zlo i sve loše što je narod snašlo u prethodnoj godini. Sudac je "trdo pri svom: kriv je, kriv je", i Sraka svoje "naklada", tak da niti siroti Fiškal Fašniku "pomoči več nebre". Osuđuje ga se na smrt, jer on je kriv za "grdu" zimu, on je kriv za male plaće i još manje penzije, on je kriv za jedinice u školi, za "trknuti" auto, za nogu "spotrtu" na ledu, za "meglu štera se neče raziti", za poplave, za "prehičeno cisterno z naftom", on je kriv baš za sve. Odluka Suca nemilosrdna je: vješaj i pali!!!!! I tako, ceremonijalno, u buci truba, bubnjeva, zvonaca, ljudskih povika nestaje Fašnik, nestaje Kralj zime, nema ga više.
ŽIVJELO PROLJEĆE!!!!!
:(Još nema komentara