"ČUDOTVORNICA"

Moja ekipa (D, H, M) i ja

krenuli smo u obilazak muzeja po kiši koja pljušti već danima, pa smo odlučili da to budu samo muzeji u gradu.

 Slobodan ulaz privukao je veliki broj posjetitelja, posebno mladih i školaraca. Naša ekipa je podijeljena – nas dvije odrasle imamo po jednog školaca pored sebe da objašnjavamo postavljene predmete iako svaki ima svoj opis, ali zbog vremena i gužve na taj ćemo način brže preći cijelu izložbu.

Najprije odlazimo u Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, a u dvorištu muzeja stoje zanimljivi primjerci dotjerane gospode koji prkose vremenu i svojim godinama – baš čudesni ljepotani ti oldtimeri.

 U muzejskom prostoru obišli smo izložbu 120 godina – 120 predmeta. Izložba simboličnog  naziva kojim se obilježava 120. obljetnice osnutka prvog riječkog muzeja - Musea Civica – čiji je slijedbenik i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka. Glavni „krivac“ za osnivanje je jedna naizgled obična čaša

iz koje je pio car Josip II koji je Rijeku posjetio 13. svibnja 1775. godine, a došao je u tajni posjet generalu čije su rane govorile o njegovoj hrabrosti kojom je zadužio Presvijetlu Austrijsku Kuću. Čašu je general sačuvao kao milu uspomenu, a i generacijama negovih nasljednika uspjelo je sačuvati je do trenutka kada je u posjet Rijeci, stotinu godina kasnije, stigao car Franjo Josip I kojem su čašu pokazali kao uspomenu na njegovog prethodnika. Car je ostao začuđen što je čaša sačuvana i  zaželio da je se pohrani u gradski muzej, pa je ona došla u posjed Grada, a 1893. godine u prvi osnovani riječki muzej.

 Stojimo ispred portreta Karoline Belinić

i objašnjavamo našim školarcima tko je bila dotična gospođa. Naime, engleska je vojska 1813. godina atiljerijskim topovima s brodova napao Napoleonove snage u gradu koje su držale Rijeku od 1809. godine. Da ne bi razorili cijeli grad, mlada Karolina, udata žena i majka triju kćeri, odlučna u svojoj nakani da pomogne svome gradu, otišla na engelski brod i spasila grad koristeći se u pregovorima s engelskim admiralom, čudesnim ženskim čarima. Svojom je domišljatošću spasila grad, te dobila nadimak Karolina Riječka.

Nemoguće je sve izložene eksponate staviti u članak, stoga sam od preko 300 sličica iz svoje galerije odabrala nekoliko, pa ću vam ih prikazati preko kolaža.

Teatar i povijesni prizori – izložba o razvoju scene i scenskih prostora u gradu Rijeci

U skolopu muzejskog prostora, ali sa vanjske strane, novootvorena je Muzejska radionica – Čudotvornica.Muzej je namijenjen pedagoškoj djelatnosti i stalnom postavu Zbirke igračaka i igara, a čim smo ušli u taj prostor, ostali smo začuđeni vrlo privlačno uređenim interijerom. Mali je prostor predivno dizajniran razigranim kompozicijama biljnog i životinjskog svijeta koji nas okružuje kroz viđenje dvoje mladih umjetnika. U jednom se dijelu nalazi razgranato stablo napravljeno od trakica novinskog papira, dok se na granama nalaze ptice, crvi, gusjenice, puževi...također od papira i vune.

Moja omiljena igračka,  Kad narastem veliki bit ću…,  Društvene igre i Igre bez granica…tematske su cjeline u Zbirci, a predmeti su izloženi u vitrinama iza drvenih vrata koja je potrebno otvoriti da bi se predmet vidio - fotografije i razglednice skrivene su iza otvora za oko.

 »Cip-cop«, »Trilja« i »Tira honoranza« – popularne igre iz prošlosti održavale su se u vrijeme našeg posjeta, pa su naši dečki odmah pristupili igranju TRILJE,

a nas dvije razgledavnju igračka koje su se „skrivale“ iza drvenih vrata, škljocale fotićima i uživale jednako kao i dječaci koji su se tako dobro zabavljali da im se baš i nije išlo iz zanimljive ČUDOtvornice.

Nakon dobrog provoda u Čudotvornici, nešto se čudnovato dešavalo u Muzeju grada Rijeke. Dočekala nas je prilično velika gužva na ulazu i buka djece koja su u rukama odnosili i donosili neke kartice. D i H su se odmah zainteresirali, pa smo doznali da je za djecu osnovnoškolskog uzrasta priređena edukativo-istraživačka igra Pronđi me s ciljem pronalaska određenih eksponata pomoću kratkih uputa na kartici-tražilici. Svako dijete dobije karticu s kratkim uputama i opisom eksponata, kojega treba pronaći u muzeju i vratiti se na pult gdje odgonetnuti predmet mora pokazati na listi koju drži osoba zadužena za ovu igru. Bilo je veselo i edukativno i začuđujuće koliko je djece bilo u igri – sami, bez pomoći odraslih. 

Dok su se djeca igrala, mi smo razgledale izložbu »Mornarička akademija i pomorsko školstvo u Rijeci, Bakru i Malom Lošinju«,

»Giovani Rubinich – arhitektonski opus« te izložbu fotografija Maksa Peća »Maksovih sto godina«. Maksov život sažeto je predočen na prigodnim panoima – izvadcima iz obiteljskoga albuma i popraćen  komentarima kojima sam Peč govori o stotinu upravo minulih godina i tajni vlastite dugovječnosti.Sto godina – šta reći nego svaka čast – to treba doživjeti.

Na kraju odlazimo u Peek & Poke  -  u Muzej djetinjstva. Cijeli je prostor osvjetljen plavom svjetlošću, pa su i moje fotke u plavom tonu. Na samom ulazu izložena je maketa zgrade kazališta I.P. Zajca izrađena od 40.000 lego kockica.

 Da, legići su opet u modi ili nisu niti izašli iz nje!? Svaki naraštaj djece ih obožava. U ostatku muzeja izložene su igračke izrađene od voska, krpe, kaširanog papira i drva. Tu su drveni konjići za ljuljanje, plišane i gumene lutke, autići, medvjedići, prve društvene igre Čovjeće ne ljuti se, Monopoli, maketa željeznice iz 1970., slikovnice, knjige, filmski plakati, bicikli, čak i Elanove skije

- sve poznate stvari iz mog djetinjstva. Ovdje je bila najveća gužva i za detaljnije razgledavanje treba odvojiti neko mirnije vrijeme.

Većer je brzo prolazila, pa nas je i umor počeo savladavati. Kako i ne bi kada smo svoje noge „uključili“ i zaboravili da ih treba i „isključiti“. Naš H je uvijek domišljat, pa je na putu prema automobilu, u svom stilu pitao: „ Bole me noge, ima li koja trgovina otvorena da ih zamjenim?“

 Dobro smo se proveli i u ovogodišnjoj Noći muzeja, zasladili se odličnim fritulicama Lorenca

i toplim čajem, a do kuće nas je pratilo pravo ČUDO nebesko - kiša koja pada i pada i pada...i još uvijek pada.