Četiri svijeće

                                                              Četiri svijeće

                                   Četiri svijeće gore na advendskom vijencu. Bilo jetiho.

                                     Tako tiho, da se čuje kako su svijeće počele govoriti.

                                                         Prva svijeća progovara:

                                                            ,,Zovem se mir.

                                         Moje svjetlo gori, ali ljudi ne drže do mira."

                                         Njeno je svjetlo bilo sve manje i ugasilo se.

                                                      Druga svijeća trepereći kaže:

                                                            ,,Zovem se vjera.

                                 Ali ja sam nepotrebna. Ljudi ne žele o Bogu ništa znati."

                                                         I propuh ugasi svijeću.

                                                Tužno i tiho javi se treća svijeća:

                                                     ,,Zovem se ljubav,

                ali nemam snage više. Ljudi samo sebe vide, a ne druge, koje bi trebali voljeti".

                                        Sa zadnjim treptajem ugasise njeno svjetlo.

                                    Tada uđe jedno dijete u sobu i poče skoro plakati:

                                         ,,Vi trebate svijetliti, a ne ugašene biti"!

                                                Tada se javi četvrta svijeća za riječ:

             ,,Ne boj se! Tako dugo dok ja gorim, možemo ponovno upaliti i druge svijeće.

                                                  Ja se zovem nada!"

            Tada uzme dijete tu svijeću i upali sa njenim plamenom ponovno i druge svijeće.